Vidjela sam kako se prave face, velike mange i gala kitovi predstavljaju u trećem licu kroz svoj CV, ali ja nisam gala kit.
Skroz studij novinarstva, pa malo političke komunikacije, pa malo odnosa s javnošću (uuuuu puno nazivaa), u toj svojoj fakultetskoj šopskoj salati naučila sam kako mi, ljudi, ovisimo o komunikaciji. Onoliko koliko Severina voli miris kamiona i hormona do plafona, toliko ostatak nas želi kontakt.
Želimo se povezati. Želimo zaviriti u život drugoga, pa čak i ako ćemo vidjeti nešto ogavno (dobar dan horor filmovi).
E sad, postoje neki ljudi koji nam daju svoje svakodnevice na pladnju da nas zabavljaju i ispune tu potrebu. Nameću li nam usput i neki malu indoktrinacijicu ili slatku malu manipulacijicu, nama trenutno nije bitno jer smo ovdje sigurni od toga.
Ovdje sam ja, kao realno potpuno ne spektakularna osoba (koliko god se moja majka neće slagati oko toga) htjela tebi ponuditi jedan dio svoje svakodnevice, a ja nemam agendu, imam samo svoje ljudske, šarolike misle. Svoje priče. Svoje virtualne zagrljaje koje se trudim odaslati i za kojima i sama često žudim. I zato sam otvorila blog nakon beskonačnog uređivanja sajta uz veliku pomoć Igora, onog koji hakira internete i moje srce (disclaimer: ljugavost mi je jača strana, moglo bi se reći da je mana, ali pleši sa mnom,još se nitko nije otrov’o).
Godine rada na radiju su iza mene i ako su me ostavile s nekom lekcijom onda je to da sve ima svoju publiku (doslovno videi specijalizirani za šuškanje plastikom imaju svoju vjernu publiku), ali nitko ne može pokupiti svu publiku kao Pokemone. Osobno, očekujem da će čitatelje ovog bloga činiti jedan mali broj sanjara.
Kakav klišej, jel da- sanjari… Ali sanjari su baš krasna sorta ljudi, svejedno. Ona sorta ljudi koja sluša stare pjesme Nene Belana kad se zaljubi, dijeli objave za udomljavanje pasića, uvijek nešto planira, bori se, koprca se iz ove naše male kaljuže i za sobom u tom uzletu povlači “svoje ljude” jer znaju da su im oni najvrjedniji. Ljudi koji se smiju u lice problemu. To su ljudi otvorenih vidika, širokih osmijeha i toplih očiju. Ti. To si ti. Vidiš da sam pogodila!
Dobrodošla tj. dobrodošao si, uvijek.